Bowling i bilijar u Zenici

Jučer je H. u posjet došao rođak iz Beograda i imali smo zadatak da organizujemo sadržaj kojim bi gostu prvi boravak u Zenici učinili što zanimljivijim.

Nakon cjelodnevne ophodnje gradom meni je pao teži zadatak da organizujem noćni izlazak. Onako usputno sam mu predložio odlazak u kuglanu i on se odmah „primio“ jer nije nikada bio u Bowling kuglani. Bacao je one stare kugle (bez rupa za prste) i svidjelo mu se. H. i ja smo već imali neko iskustvo (bili jednom kada smo osvojili nagradu na kvizu) i uvidjeli smo sve čari te novootkrivene zabave. Obzirom da je pisac ovog bloga već poodavno napustio sve sportove kojima se nekada bavio (tenis i plivanje) odlučio sam se bar na ovaj način rekreirati. Taj vid rekreacije mi savršeno odgovara jer je to jedini „sport“ uz koji možeš piti pivo i pušiti cigaru. Da ne pričamo o tome koliko mi je bilo zanimljivo kuglati nakon odgledanog filma „Big Lebowski“ u kojem se devedeset posto radnje odvija u Bowling areni. U našem gradu postoji i par klubova koji ostvaruju značajne rezultate na državnom nivou a koliko znam, Sanjin Bajramović je jedan od najboljih igrača u BiH. Još kada bi malo spustili cijene to bi bila fantastična zabava koja bi mi u cijelosti zamijenila nedostatak dobre bilijar sale, da ne pričam o nedostatku karambola kojeg u Zenici nemate gdje igrati.

Prije dva dana sam dobio mail iz Zagreba u kom stoji slika sa četiri moja prijatelja koji su se slikali u bilijar klubu u koji redovito odlaze. Osjetio sam se jako prazno, što zbog činjenice da mi ti ljudi nedostaju, što zbog toga što Zenica nema niti jednu bilijar salu u kojoj bi se moglo neometano igrati bilijar i karambol. Nekada ih je bilo mnogo i mogli ste birati gdje ćete s društvom provesti par ugodnih sati pijuckajući piće i igrati zabavne igre. Ja sam počeo igrati bilijar u staroj Bosanskoj kafani učeći od starih majstora te igre. Kasnije sam nastavio sa bilijarom u „E klubu“ u Radakovu a najviše i najbolje sam igrao u svom susjedstvu u Travničkoj ulici u bilijar sali Nenada Duke „Pinde“. Tamo se okupljala prava ekipa koja nije igrala onaj kockarski bilijar u kom je bilo bitno pobijediti po svaku cijenu čak i na uštrb lijepe igre. Uživao sam igrajući sa čiča Gavrom (dr Predrag Gavrić, nekadašnji ginekolog u zeničkoj bolnici), Tešom, Borom, Zlatkom Šestakom i mnogim drugima koji na moju ogromnu žalost više ne žive u našem gradu. Njihovim odlaskom nestalo je za mene i onog „pjesničkog“ bilijara, ostao je samo onaj na koji sam se morao prilagoditi - bilijar za pobjedu i novce. To sam obilato iskorištavao kod Guleta u famoznom „štakorniku“ zvanom TNT. Tamo sam u ratnim godinama igrao po lovu a rijetko kada iz užitka. Ista stvar je i sa karambolom i pikadom koji su jedno vrijeme bili aktualni ali više ih nemaš gdje igrati. Doduše postoji još par mjesta gdje se igra pikado ali nema više one stare raje s kojom ih mogao i volio igrati.

U nedostatku bilijara, pikada i i karambola ja ću se okrenuti bowlingu kada me prođe ovaj muskul fiber. Mogao bih komotno položiti anatomiju jer nakon kuglanja znam gdje mi je svaki mišić.